Fatmir Alispahić je rođen 1966. godine u Tuzli.
Diplomirao i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na kome je prijavio doktorsku disertaciju.
Autor je 14 knjiga, dvije izvedene drame i dva mjuzikla, velikog broja radijskih i tv emisija, publikacija i radova. Nagrađivan je za poeziju, prozu i novinarstvo. U književnosti se javio 1989. kada je dobio Nagradu „Mak Dizdar“. Prije rata je bio saradnik nekoliko časopisa u bivšoj Jugoslaviji, a poslije rata kolumnista vodećih bh. listova.
Od 1993. do 2003. obavljao funkciju rukovodioca Press centra Općine Tuzla.
Autor je monografija o žrtvama Tuzle i spomenika „Vječna svjetlost“ na Kapiji.
Posebno je ponosan što je u decembru 1992. godine bio prvi Bošnjak koji je javno, serijom tekstova, branio srpske komšije od revanšizma koji je zagovarala grupa bošnjačkih jastrebova, a zbog čega je etiketiran kao četnik. Posljednjih desetak godina Alispahić je dobio i mnoge druge etikete a što je, po njemu, cijena intelektualnog poštenja i nezavisnosti
Diplomirao i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na kome je prijavio doktorsku disertaciju.
Autor je 14 knjiga, dvije izvedene drame i dva mjuzikla, velikog broja radijskih i tv emisija, publikacija i radova. Nagrađivan je za poeziju, prozu i novinarstvo. U književnosti se javio 1989. kada je dobio Nagradu „Mak Dizdar“. Prije rata je bio saradnik nekoliko časopisa u bivšoj Jugoslaviji, a poslije rata kolumnista vodećih bh. listova.
Od 1993. do 2003. obavljao funkciju rukovodioca Press centra Općine Tuzla.
Autor je monografija o žrtvama Tuzle i spomenika „Vječna svjetlost“ na Kapiji.
Posebno je ponosan što je u decembru 1992. godine bio prvi Bošnjak koji je javno, serijom tekstova, branio srpske komšije od revanšizma koji je zagovarala grupa bošnjačkih jastrebova, a zbog čega je etiketiran kao četnik. Posljednjih desetak godina Alispahić je dobio i mnoge druge etikete a što je, po njemu, cijena intelektualnog poštenja i nezavisnosti